slučaj 1. izašlo je u javnost da je krajem 80 ih kada su bijedne nacionalističke strasti počele kipjeti u ovom balkanskom kotlu i kada je postalo očito da neće da može tako dalje, EU ponudila onoj mrkoj i zloglasnoj jugoslaviji da bez pregovora, pristupnih zavrzlama i ostali otegotnih okolnosti uđe u istu, a republike bi dobile samoupravljanje, dakle no beograd, na što bi se dodale razne pomoći u razvoju, smanjenje duga itd. Gdje je nastao problem? Glavni je uvjet bio da ne bude rata, ali kako razni klerofašisti, ranije izbjegli u kanade, amerike, argentine itd. ne mogu pričati nego govorom mržnje i kako je čitava javnost bila zasljepljena obrazinom nacionalizma stanovitih G.Š. i F.T., a koja je laprdala o vjekovnim težnjama, o tisućljetnom snu i sl., propustilo se vidjeti da su glavni povod ratu bile imperijalističke težnje scile i haribde (navedenog dvojca) i totalitarna kontrola golemih prirodnih resursa ovog komadića zemlje (da se ne bavimo sada time kolike su koristi imale SAD od raspada ZND-a), čime se potvrdilo da se ratovi vode zbog materijalnih interesa, a ne naroda koji tute obitava.
slučaj 2. stanovita J.B. po vokaciji direktorica caritasa u hr., inače pod jurisdikcijom katoličke crkve, sustavno je ignorirala, prešućivala, a vjeruje se i potencirala zlostavljanje djece u domu u Brezovici. Kako se o tome pisalo mnogo zadnjih dana, ja ću samo ukratko. Kako su prve informacije procurile u javnost, kompletan biskupski zbor graknuo je u obranu, pazite sad, J.B., nazivajući curice od 12 g. prostitutkama, a ostale štićenike doma lažovima, narkomanima i sl. U emisiji otvoreno, popovi odbijaju mogućnost da se tako šta desi i još guslaju o tome kako je u cijeloj priči žrtva ista ta gospođa jer da je izložena medijskom linču novinarskih lešinara. Ni u jednoj jedinoj rečenici ti popovi, praktički nadzorni odbor ustanove, ne spominju djecu i strahote i užase koje su ona prošla. Da bi stvar bila gora, ispada da su i tu glavni motiv pare kako se može opširnije pročitati na stranicama indexa i to sve pod uvijek budnim sauronovim okom koje je crkva. Amen!!!
slučaj 3. u današnjem izdanju novoga list, u rubrici reagiranja, može se nači izvrstan tekst Aleksandra Božića u kojem je bijeda hrvatske ustašoidnosti dovedena do svojih vrhunaca. Radi se o HTV-ovoj cenzuri filma Bitka na neretvi, koji je srećom nekoliko dana prije izašao u dvd izdanju sa jednim dnevnim novinama. Radi se o kratkim rezovima od po par sekundi kojima se pokušalo prikriti krvoločnost ustaša, zamagliti veza između istih i nacista (pod čijom su direktnom kontrolom bili) te prikazati partizane kao glavno zlo ovoga svijeta.
Postoji li zajednički nazivnik za ova tri slučaja? Možda i ne, ali implicitno se da uočiti famozni sveti duh koji se proteže kroz te tri priče. U slučaju Brezovice, jasno je da crkva snosi punu moralnu, a trebala bi i materijalnu i pravnu, odgovornost za zvjerstva koja su se zbila. Jasno je da crkva koja je svoje današnje karakteristike poprimila u doba feudalizma, svoje članove čuva po analogiji čopora. Jasno je i da još uvijek ne prestaje ganjati vještice, samo u svijetu hinjene demokracije ipak ne može učiniti sa njima ono što bi najradije htjela.
Kako se crkva uklapa u 1. i 3. slučaj? Poput alkohola u vodu, koji se miješaju u svim omjerima. Kako su Tito i partija nacionalizirali velik dio crkvene imovine (nitko se ne pita kako je crkva postala vlasnik tako ogromnog materijalnog dobra) tijekom "50 godina ponoći", logično je da je crkva orgijala sa svima koji su se suprotstavljali socijalističkoj vlasti. Pa je tako stanoviti A.S. blagoslivljao noževe ustaških koljača, koji su eto branili boga i vjeru u njega, a za ta ga je iznimna postignuća, multiepitetirani papa slaven nagradio činom kristova blaženika. Možda i Jelena Brajša od novog pape, njemačkog ovčara dobije barem orden reda kristove milosti u skladu s onom koju je pokazala prema onoj jadnoj dječici.
U ovo gnjusno doba u kojem sveti ljudi siluju, kako prava, tako i djecu, u kojem propagandna mašina ne gubi na snazi cenzure i u kojem baraba još uvijek dobija prednost u očima stada, svima nama koji sebe držimo za normalne ne preostaje drugo nego da se molimo bogu, da nas poštedi i sebe i svojih zemaljskih vazala...
